Skip to main content

7. Kako da vas mentor ne zloupotrebi ?


7. Kako da vas mentor ne zloupotrebi ?
Obično student bira temu u skladu sa svojim intere-sovanjem. Ponekad, medutim, temu predloži sam mentor, profesor iz čijeg predmeta se piše rad.
U predlaganju teme profesori mogu slediti dva krite-rijuma: da sugeriŠu oblast koju dobro poznaju i s lakoćom prate rad kandidata ili da predlože temu koju slabije po-znaju i o kojoj bi i sami želeli više da saznaju.
Nasuprot onome kako se na prvi pogled čini, ovaj drugi pristup je pošteniji i velikodušniji. Mentor smatra da će prateći rad proširiti sopstvene horizonte, jer ako želi kompetentno da proceni rad moraće i sam da nauči nešto novo. Profesor obično bira ovaj drugi način kad ima po-verenje u kandidata. I obično mu otvoreno kaže da su ne-ke činjenice i njemu nepoznate i da želi da sazna više. Ima profesora koji ne odobravaju radove iz suviše eksplo-atisanih oblasti, iako ih današnji masovni univerzitet pri-morava da prilagode svoje kriterijume i pokažu više raz-umevanja.
Postoje, međutim, specifični slučajevi kada profesor sam radi obimno istraživanje za koje su mu potrebni mno-gobrojni podaci i odlučuje da upotrebi diplomce kao deo tima. Nekoliko godina on usmerava sve diplomske rado-ve na određeni problem. Ako je u pitanju ekonomista za-interesovan za stanje industrije u određenom periodu, svo-jim diplomcima daće teme vezane za određene industrij-ske sektore s namerom da na kraju dobije kompletan pre-gled. U ovom slučaju kriterijum je ne samo legitiman već i koristan: diplomski rad doprinosi jednom širem istraživanju u interesu cele zajednice. I u didaktičkom smislu ovo rešenje je korisno jer će kandidat saradivati s mentorom koji veoma dobro poznaje datu oblast i moći će, kao osnovni i komparativni materijal, da koristi radove koje su o srodnim temama već napisali drugi studenti. Ako kandidat napiše dobar rad može se nadati bar delimičnom objavljivanju svojih rezultata, makar u okviru jednog ko-lektivnog dela.
Ali, moguće su i krajnje neugodne situacije:
Mentor je potpuno obuzet svojom temom i name-će je kandidatu koji za nju nema nikakvo interesovanje. Student tako postaje vodonoša koji naporno radi na sku-pljanju grade koju će kasnije drugi obraditi. Mada će nje-gov rad biti sasvim skroman, mentor će u konačnoj obra-di i sređivanju upotrebiti nešto od prikupljenog materija-la, ali neće navesti ime studenta, između ostalog i zato što mu se ne može pripisati nijedna originalna ideja.
Mentor je nepošten, primorava studente da rade za njega, a onda beskrupulozno koristi njihov rad kao svoj. Ponekad je reč o nepoštenju skoro u dobroj nameri: men-tor je pratio rad s interesovanjem, dao mnoge predloge, i posle izvesnog vremena ne razlikuje više ideje koje je sam sugerisao od onih koje je dao student, kao što posle žuč-ne kolektivne diskusije o određenoj temi nismo u stanju da razlikujemo ubedenja s kojima smo krenuli u diskusiju od onih do kojih smo došii u stimulativnoj raspravi.
Kako izbeći ovakve neugodnosti? Pre nego što izabe-re mentora, student već zna ponešto o njemu - zna šta misle njegove kolege i bivši diplomci i može da proceni da li je reč o korektnoj osobi. Čitao je njegove knjige i video da li često navodi imena svojih saradnika ili ne. Ostalo zavisi od činjenica koje nisu merljive, od poštova-nja i poverenja.
Ali nema potrebe da se neurotično ponašate i smatra-te da su vas plagirali kad god neko progovori o temi slič-noj vašoj. Ako ste napisali jedan rad - pretpostavimo - o odnosima između darvinizma i lamarkizma shvatićete, prateći kritičku literaturu, koliko je drugih pre vas govo-rilo o toj temi i da ima mnogo ideja zajedničkih svim istraživačima. I zato se nemojte osećati kao prevareni ge-nije ako se posle izvesnog vremena mentor, njegov asi-stent ili vaš kolega pozabave istom temom.
Pod kradom naučnog rada podrazumeva se: pre sve-ga, upotreba podataka do kojih se dolazi jedino izvođe-njem odredenog eksperimenta; prisvajanje transkripcije retkih rukopisa koju pre vas niko nije uradio; upotreba statističkih podataka koje pre vas niko nije sakupio; upo-treba vašeg prevoda tekstova koji ranije nisu prevođeni ili su prevedeni drugačije.
U svakom slučaju, bez elaboriranja paranoičnih sin-droma, razmislite i kada se prihvatajući jednu temu uklju-čujete u kolektivni projekat i procenite da li je vredno tru-da.

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je