Skip to main content

2. Kartice i beleške 2.1. Različite vrste kartica: čemu služe?


2. Kartice i beleške
2.1. Različite vrste kartica: čemu služe?
Istovremeno s formiranjem bibliografije, počećete sa iš-čitavanjem grade. Zabluda je da možete najpre formirati bi-bliografiju, a tek onda početi da čitate. U stvari, pošto sa-sta'vite listu naslova, bacićete se na prve koji vam budu do-stupni. Ponekad se počinje samo s jednom knjigom i od nje kreće u sastavljanje prve bibliografije. Citanjem knjiga i Članaka, uvećava se broj autora i tema na koje se pozi-vate, a koji ulaze u vašu bibliografsku kartoteku.
Idealno bi bilo u ovakvoj situaciji imati u kući svu neophodnu literaturu, nova ili stara izdanja, svejedno (imati lepu ličnu biblioteku, udoban i prostran radni am-bijent s knjigama na stolovima svuda oko vas). Ali ova-ko idealni uslovi su veoma retki, čak i za profesionalnog istraživača.
Pretpostavimo, ipak, da ste uspeli da pronađete i ku-pite sve potrebne knjige. Na početku će vam trebati jedi-no bibliografske kartice koje smo pominjali u poglavlju III 2.2. Napravili ste plan (ili radnu verziju sadržaja) s numerisanim poglavljima; čitajući literaturu podvući ćete i na margine uneti sigle koje odgovaraju odredenim pogla-vljima, a uz svako poglavlje siglu koja odgovara određe-noj knjizi i broj strane, tako da znate gde vam je u tre-nutku kad određenu ideju stavljate na papir. Pretpostavi-mo da pišete rad pod naslovom Ideja mogućih svetova u američkoj naučnoj fantastici i da će ogranci 4, 5 i 6 va-šeg plana biti „Vremenski prevoji kao prelaz između mo-gućih svetova". Citajući Mentalnu razmenu (Mindswap) Roberta Siklija naći ćete u XXI poglavlju, strana 137, iz-danje Omnibus Mondadori, da je Marvinov ujak Maks igrajući golf upao u jedan vremenski prevoj na travnjaku i našao se na planeti Klesius. Napisaćete na margini stra-ne 137:
D.(4.5.6.) vremenski prevoj
što će značiti da se beleška odnosi na diplomski rad (može vam se dogoditi da istu knjigu uzmete deset godi-na kasnije praveći beleške za neki drugi rad i dobro je da znate na šta se odnosila napomena). Na isti način ćete u svoj plan rada uz paragraf 4.5.6. označiti:
cfr. Schecklev, Mindswap, 137.
Ovaj postupak, međutim, podrazumeva: a) da imate knjigu u kući; b) da možete da je podvlačite; c) da je plan rada konačno formulisan. Pretpostavimo sada da nemate knjigu jer je reč o retkom primerku koji se može naći sa-mo u biblioteci; da ste je pozajmili ali je ne možete pod-vlačiti (mogla bi biti i vaša, ali je u pitanju knjiga iz XV veka neprocenjive vrednosti); kako rad odmiče, shvatate da morate da menjate plan i evo vas u teškoćama. Posled-nja nevolja je i najprirodnija, plan se obogaćuje novim činjenicama i vi ne možete svaki put menjati beleške na marginama knjiga. To znači da te beleške mogu biti sa-mo opšteg tipa: „mogući svetovi!"

Kako ćete sprečiti ovakve nepreciznosti? Tako što će-te, na primer, napraviti jednu kartoteku ideja: imaćete je-dan broj kartica pod naslovom Vremenski prevoji, Parale-lizmi između mogućih svetova, Protivurečnosti, Varijacije u strukturi itd, i pozvati se precizno na Siklija u prvoj kartici. Sva pozivanja na vremenske prevoje skupićete na jednom mestu u vašem konačnom planu. I evo kako se ocrtava prva kartoteka, ona tematska: odlično će posluži-ti za jedan rad, recimo iz oblasti istorije kulture. Ako u svom radu o mogućim svetovima u američkoj naučnoj fantastici opisujete načine na koje različite logičko-kosmo-loške probleme tretiraju različiti autori, tematska kartote-ka biće idealna.
Ali, zamislimo sada da ste odlučili da rad organizu-jete drugačije, dajući kratke prikaze: uvodno poglavlje o temi, a zatim po jedno poglavlje o svakom od najznačaj-nijih autora (Sikli, Asimov, Braun i dr.) ili njihovim de-lima koja su vam poslužila kao estetički obrazac. U tom slučaju vama je potrebna autorska kartoteka pre nego te-matska. Kartica za Sik/ija uputiće vas na one stranice nje-govih knjiga u kojima se govori o mogućim svetovima.
Kartica može da bude podeljena na Vremenske pre-voje, Paralelizme, Protivrečnosti itd.
Zamislimo sada da u svom radu pristupate problemu na način koji je mnogo više teorijski, koristeći naučnu fantastiku kao polazište, ali diskutujući o logici mogućih svetova. Pozivanja na naučnu fantastiku biće u većoj me-ri slučajna i poslužiće vam da u rad unesete zanimljive odlomke. U tom slučaju imaćete potrebu za kartotekom citata: na kartici Vremenski prevoji zapisaćete jednu Si-klijevu posebno značajnu rečenicu, a na kartici Paraleli-zmi daćete Braunov opis dva univerzuma potpuno identična, razlika je samo u načinu na koji protagonisti vezu-ju cipele i tome slično.

Ali morate uzeti u obzir i mogućnost da Šiklijeva knjiga nije u vašem posedu, da ste je pročitali kod prija-telja u drugom gradu, mnogo pre nego što ste razmišljali o planu rada, vremenskim prevojima i paralelizmu. Treba, znači, pripremiti kartoteku pročitanih dela s jednom karti-com za Mentalnu razmenu, za bibliografske podatke o toj knjizi, rezimea, kritičke sudove i citate koji vam se čine ilustrativnim.
Pomenućemo ovde i radne kartice različitih vrsta: one koje povezuju određene ideje s odgovarajućim delom, pro-blemske kartice (razmatra se pristup nekom problemu), kartice s različitim sugestijama (sadrže ideje koje ste do-bili od drugih, predloge za dalji rad). Poželjno je imati kartice različitih boja, za svaku temu drugačiju i da na de-snoj gornjoj margini budu sigle koje će jednu seriju, jed-nu boju povezivati s drugom i s opštim planom. Izvan-redna stvar.
Evo, dakle: u prethodnom paragrafu zamislili smo jednu malu bibliografsku kartoteku (kartice s osnovnim bi-bliografskim podacima o svim korisnim knjigama za ko-je ste čuli), a sada je pred nama čitava jedna serija kom-plementarnih kartoteka:
kartice o pročitanim knjigama i člancima
tematske kartice
autorske kartice
kartice s citatima
radne kartice
Da li su zaista neophodne sve te kartice? Naravno da nisu. Možete napraviti jednu običnu kartoteku pročitane literature, a da sve ostale ideje skupite u manje sveske; mo-žete se ograničiti samo na kartice s citatima jer vaš rad (recimo da glasi Zenski likovi u feminističkoj literaturi če-trdesetih godina) polazi od jednog vrlo preciznog plana, ima malo kritičke literature koju treba pregledati, potreb-no je skupiti dovoljno narativnog materijala i citirati ga. Kao što vidite, broj i obim kartoteke zavise od prirode sa-mog rada.
Jedino što vam se može sugerisati je da ta kartoteka bude kompletna i unificirana. Pretpostavimo da u svojoj kući imate dela Smita, Rosija, Brauna i De Gomere, a da ste u biblioteci pročitali Dipona, Lupeskua i Nagasakija. Ako na kartice unesete samo poslednju trojicu a za osta-lu četvoricu se pouzdate u sopstveno pamćenje (i činjeni-cu da su vam pri ruci), šta ćete uraditi u trenutku kad tre-ba da pređete na pisanje? Radićete pola iz knjiga, a pola iz kartica? A ako treba da prepravite plan rada, šta imate u rukama? Knjige, kartice, sveščice, ceduljice? Umesto svega toga, korisno bi bilo citirati opširno i često Dipo-na, Lupeskua i Nagasakija, ali napraviti i kraće beleške na karticama o Smitu, Rosiju, Braunu i De Gomeru - ne morate navoditi citate, označite. samo stranice na kojima možete da ih nađete. U svakom slučaju, radićete na ho-mogenom materijalu kojim se lako rukuje. Dovoljno je da bacite jedan pogled i znaćete šta ste pročitali, a šta tek treba da potražite u knjigama.
U nekim slučajevima najkomotnije je i najkorisnije staviti sve na kartice. Zamislite jedan rad iz književnosti u kome treba da analizirate stavove mnogih značajnih au-tora o istoj temi. Pretpostavimo da vaša tema glasi Život kao umetnost između romantizma i dekadencije. U tabeli imate primer četiri kartice s citatima koje ćete koristiti.

Kao što vidite, u gornjem levom uglu je sigla CIT (da bismo je razlikovali od mogućih drugih tipova karti-ca), zatim tema „Život kao umetnost". Zašto zapisujem te-mu kad je već znam? Zato što se rad može odvijati tako da „Život kao umetnost" postane samo jedan njegov deo; zato što mi ove kartice mogu poslužiti i posle diplomskog i postati deo kartoteke s citatima o drugoj temi; zato što bih mogao da pronađem ove kartice posle dvadeset godi-na i zapitam se na šta se to do đavola odnose? Na trećoj poziciji naveo sam autora citata. Dovoljno je prezime jer se pretpostavlja da o ovim autorima već imate bibliogrf-ske kartice ili da je o njima bilo reči na početku rada. U središtu je citat, kraći ili duži, svejedno (može imati je-dan ili trideset redova).
Da pogledamo karticu o Vistleru: posle citata na ita-lijanskom sledi znak pitanja. To znači da sam prvi put na-šao ovu rečenicu u nečijoj knjizi, ali da ne znam odakle je ni da li je tačna, niti kako glasi na engleskom. Kasni-je sam pronašao originalan tekst i to sam zapisao, uz svo-je primedbe. Sada mogu da koristim karticu za jedan ko-rektan citat.
Da vidimo sada kartice o Vilersu de l'Isle Adamu. Imam citat na italijanskom, znam iz kog je dela, ali po-daci su nekompletni. Ovu karticu treba dopuniti. Nekom-pletna je i kartica o Gotjeu. Ona o Vajldu je zadovolja-vajuća, ukoliko mi rad dopušta citiranje na italijanskom. Ako je moja tema rad iz oblasti estetike, može da mi po-služi, ali ako je iz engleske ili komparativne književnosti, moraću da dam citate u originalu.
Mogu da citiram Vajlda iz knjige koju imam kod ku-će, ali ako ne napravim karticu, teško da bih u završnoj fazi rada znao o čemu je reč. Nevolja je i ako sam na kartici napisao samo ,,v. stranu 16" bez citata, jer u tre-nutku pisanja moram imati sve tekstove pred sobom. Zna-či, izgubi se dosta vremena na ispisivanje kartica, ali se još više dobije na kraju.

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je