Skip to main content

2. Kartice i beleške 2.1. Različite vrste kartica: čemu služe?


2. Kartice i beleške
2.1. Različite vrste kartica: čemu služe?
Istovremeno s formiranjem bibliografije, počećete sa iš-čitavanjem grade. Zabluda je da možete najpre formirati bi-bliografiju, a tek onda početi da čitate. U stvari, pošto sa-sta'vite listu naslova, bacićete se na prve koji vam budu do-stupni. Ponekad se počinje samo s jednom knjigom i od nje kreće u sastavljanje prve bibliografije. Citanjem knjiga i Članaka, uvećava se broj autora i tema na koje se pozi-vate, a koji ulaze u vašu bibliografsku kartoteku.
Idealno bi bilo u ovakvoj situaciji imati u kući svu neophodnu literaturu, nova ili stara izdanja, svejedno (imati lepu ličnu biblioteku, udoban i prostran radni am-bijent s knjigama na stolovima svuda oko vas). Ali ova-ko idealni uslovi su veoma retki, čak i za profesionalnog istraživača.
Pretpostavimo, ipak, da ste uspeli da pronađete i ku-pite sve potrebne knjige. Na početku će vam trebati jedi-no bibliografske kartice koje smo pominjali u poglavlju III 2.2. Napravili ste plan (ili radnu verziju sadržaja) s numerisanim poglavljima; čitajući literaturu podvući ćete i na margine uneti sigle koje odgovaraju odredenim pogla-vljima, a uz svako poglavlje siglu koja odgovara određe-noj knjizi i broj strane, tako da znate gde vam je u tre-nutku kad određenu ideju stavljate na papir. Pretpostavi-mo da pišete rad pod naslovom Ideja mogućih svetova u američkoj naučnoj fantastici i da će ogranci 4, 5 i 6 va-šeg plana biti „Vremenski prevoji kao prelaz između mo-gućih svetova". Citajući Mentalnu razmenu (Mindswap) Roberta Siklija naći ćete u XXI poglavlju, strana 137, iz-danje Omnibus Mondadori, da je Marvinov ujak Maks igrajući golf upao u jedan vremenski prevoj na travnjaku i našao se na planeti Klesius. Napisaćete na margini stra-ne 137:
D.(4.5.6.) vremenski prevoj
što će značiti da se beleška odnosi na diplomski rad (može vam se dogoditi da istu knjigu uzmete deset godi-na kasnije praveći beleške za neki drugi rad i dobro je da znate na šta se odnosila napomena). Na isti način ćete u svoj plan rada uz paragraf 4.5.6. označiti:
cfr. Schecklev, Mindswap, 137.
Ovaj postupak, međutim, podrazumeva: a) da imate knjigu u kući; b) da možete da je podvlačite; c) da je plan rada konačno formulisan. Pretpostavimo sada da nemate knjigu jer je reč o retkom primerku koji se može naći sa-mo u biblioteci; da ste je pozajmili ali je ne možete pod-vlačiti (mogla bi biti i vaša, ali je u pitanju knjiga iz XV veka neprocenjive vrednosti); kako rad odmiče, shvatate da morate da menjate plan i evo vas u teškoćama. Posled-nja nevolja je i najprirodnija, plan se obogaćuje novim činjenicama i vi ne možete svaki put menjati beleške na marginama knjiga. To znači da te beleške mogu biti sa-mo opšteg tipa: „mogući svetovi!"

Kako ćete sprečiti ovakve nepreciznosti? Tako što će-te, na primer, napraviti jednu kartoteku ideja: imaćete je-dan broj kartica pod naslovom Vremenski prevoji, Parale-lizmi između mogućih svetova, Protivurečnosti, Varijacije u strukturi itd, i pozvati se precizno na Siklija u prvoj kartici. Sva pozivanja na vremenske prevoje skupićete na jednom mestu u vašem konačnom planu. I evo kako se ocrtava prva kartoteka, ona tematska: odlično će posluži-ti za jedan rad, recimo iz oblasti istorije kulture. Ako u svom radu o mogućim svetovima u američkoj naučnoj fantastici opisujete načine na koje različite logičko-kosmo-loške probleme tretiraju različiti autori, tematska kartote-ka biće idealna.
Ali, zamislimo sada da ste odlučili da rad organizu-jete drugačije, dajući kratke prikaze: uvodno poglavlje o temi, a zatim po jedno poglavlje o svakom od najznačaj-nijih autora (Sikli, Asimov, Braun i dr.) ili njihovim de-lima koja su vam poslužila kao estetički obrazac. U tom slučaju vama je potrebna autorska kartoteka pre nego te-matska. Kartica za Sik/ija uputiće vas na one stranice nje-govih knjiga u kojima se govori o mogućim svetovima.
Kartica može da bude podeljena na Vremenske pre-voje, Paralelizme, Protivrečnosti itd.
Zamislimo sada da u svom radu pristupate problemu na način koji je mnogo više teorijski, koristeći naučnu fantastiku kao polazište, ali diskutujući o logici mogućih svetova. Pozivanja na naučnu fantastiku biće u većoj me-ri slučajna i poslužiće vam da u rad unesete zanimljive odlomke. U tom slučaju imaćete potrebu za kartotekom citata: na kartici Vremenski prevoji zapisaćete jednu Si-klijevu posebno značajnu rečenicu, a na kartici Paraleli-zmi daćete Braunov opis dva univerzuma potpuno identična, razlika je samo u načinu na koji protagonisti vezu-ju cipele i tome slično.

Ali morate uzeti u obzir i mogućnost da Šiklijeva knjiga nije u vašem posedu, da ste je pročitali kod prija-telja u drugom gradu, mnogo pre nego što ste razmišljali o planu rada, vremenskim prevojima i paralelizmu. Treba, znači, pripremiti kartoteku pročitanih dela s jednom karti-com za Mentalnu razmenu, za bibliografske podatke o toj knjizi, rezimea, kritičke sudove i citate koji vam se čine ilustrativnim.
Pomenućemo ovde i radne kartice različitih vrsta: one koje povezuju određene ideje s odgovarajućim delom, pro-blemske kartice (razmatra se pristup nekom problemu), kartice s različitim sugestijama (sadrže ideje koje ste do-bili od drugih, predloge za dalji rad). Poželjno je imati kartice različitih boja, za svaku temu drugačiju i da na de-snoj gornjoj margini budu sigle koje će jednu seriju, jed-nu boju povezivati s drugom i s opštim planom. Izvan-redna stvar.
Evo, dakle: u prethodnom paragrafu zamislili smo jednu malu bibliografsku kartoteku (kartice s osnovnim bi-bliografskim podacima o svim korisnim knjigama za ko-je ste čuli), a sada je pred nama čitava jedna serija kom-plementarnih kartoteka:
kartice o pročitanim knjigama i člancima
tematske kartice
autorske kartice
kartice s citatima
radne kartice
Da li su zaista neophodne sve te kartice? Naravno da nisu. Možete napraviti jednu običnu kartoteku pročitane literature, a da sve ostale ideje skupite u manje sveske; mo-žete se ograničiti samo na kartice s citatima jer vaš rad (recimo da glasi Zenski likovi u feminističkoj literaturi če-trdesetih godina) polazi od jednog vrlo preciznog plana, ima malo kritičke literature koju treba pregledati, potreb-no je skupiti dovoljno narativnog materijala i citirati ga. Kao što vidite, broj i obim kartoteke zavise od prirode sa-mog rada.
Jedino što vam se može sugerisati je da ta kartoteka bude kompletna i unificirana. Pretpostavimo da u svojoj kući imate dela Smita, Rosija, Brauna i De Gomere, a da ste u biblioteci pročitali Dipona, Lupeskua i Nagasakija. Ako na kartice unesete samo poslednju trojicu a za osta-lu četvoricu se pouzdate u sopstveno pamćenje (i činjeni-cu da su vam pri ruci), šta ćete uraditi u trenutku kad tre-ba da pređete na pisanje? Radićete pola iz knjiga, a pola iz kartica? A ako treba da prepravite plan rada, šta imate u rukama? Knjige, kartice, sveščice, ceduljice? Umesto svega toga, korisno bi bilo citirati opširno i često Dipo-na, Lupeskua i Nagasakija, ali napraviti i kraće beleške na karticama o Smitu, Rosiju, Braunu i De Gomeru - ne morate navoditi citate, označite. samo stranice na kojima možete da ih nađete. U svakom slučaju, radićete na ho-mogenom materijalu kojim se lako rukuje. Dovoljno je da bacite jedan pogled i znaćete šta ste pročitali, a šta tek treba da potražite u knjigama.
U nekim slučajevima najkomotnije je i najkorisnije staviti sve na kartice. Zamislite jedan rad iz književnosti u kome treba da analizirate stavove mnogih značajnih au-tora o istoj temi. Pretpostavimo da vaša tema glasi Život kao umetnost između romantizma i dekadencije. U tabeli imate primer četiri kartice s citatima koje ćete koristiti.

Kao što vidite, u gornjem levom uglu je sigla CIT (da bismo je razlikovali od mogućih drugih tipova karti-ca), zatim tema „Život kao umetnost". Zašto zapisujem te-mu kad je već znam? Zato što se rad može odvijati tako da „Život kao umetnost" postane samo jedan njegov deo; zato što mi ove kartice mogu poslužiti i posle diplomskog i postati deo kartoteke s citatima o drugoj temi; zato što bih mogao da pronađem ove kartice posle dvadeset godi-na i zapitam se na šta se to do đavola odnose? Na trećoj poziciji naveo sam autora citata. Dovoljno je prezime jer se pretpostavlja da o ovim autorima već imate bibliogrf-ske kartice ili da je o njima bilo reči na početku rada. U središtu je citat, kraći ili duži, svejedno (može imati je-dan ili trideset redova).
Da pogledamo karticu o Vistleru: posle citata na ita-lijanskom sledi znak pitanja. To znači da sam prvi put na-šao ovu rečenicu u nečijoj knjizi, ali da ne znam odakle je ni da li je tačna, niti kako glasi na engleskom. Kasni-je sam pronašao originalan tekst i to sam zapisao, uz svo-je primedbe. Sada mogu da koristim karticu za jedan ko-rektan citat.
Da vidimo sada kartice o Vilersu de l'Isle Adamu. Imam citat na italijanskom, znam iz kog je dela, ali po-daci su nekompletni. Ovu karticu treba dopuniti. Nekom-pletna je i kartica o Gotjeu. Ona o Vajldu je zadovolja-vajuća, ukoliko mi rad dopušta citiranje na italijanskom. Ako je moja tema rad iz oblasti estetike, može da mi po-služi, ali ako je iz engleske ili komparativne književnosti, moraću da dam citate u originalu.
Mogu da citiram Vajlda iz knjige koju imam kod ku-će, ali ako ne napravim karticu, teško da bih u završnoj fazi rada znao o čemu je reč. Nevolja je i ako sam na kartici napisao samo ,,v. stranu 16" bez citata, jer u tre-nutku pisanja moram imati sve tekstove pred sobom. Zna-či, izgubi se dosta vremena na ispisivanje kartica, ali se još više dobije na kraju.

Comments

Popular posts from this blog

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je...

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s...

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti...