UVOD 1. Nekada je univerzitet pohađala elita, sinovi i kćeri onih koji su i sami bili fakultetski obrazovani. Osim retkih izuzetaka, onaj ko je studirao mogao je potpuno da se posveti učenju. Sve je bilo zamišljeno tako da studije teku komotno: malo vremena za učenje. a malo za „zdravu" studentsku zabavu ili aktivnosti u studentskim odborima. Predavanja su ličila na prestižne konferencije, posle kojih bi se gmpica zainteresovanih studenata odvajala s profesorima i asistentima u različite seminare, njih deset do petnaest najviše. I danas na mnogim američkim univerzitetima jedan seminar ne okuplja više od deset ili dvadeset studenata (koji gospodski plaćaju i imaju pravo da „koriste" nastav-nika koiiko god žele). Na univerzitetu kao što je Oksford postoji profesor, takozvani tutor. koji prati diplomske ra-dove manje grupe studenata (događa se da ih bude samo dvoje tokom cele godine). Da je aktuelna situacija u Italiji takva, ne bi bilo po-trebno pisati ovu knjigu -
UMBERTO EKO KAKO SE PISE DIPLOMSKI RAD