Skip to main content

5. Upozorenja, zamke, navike


5. Upozorenja, zamke, navike

Bezbrojna su sredstva koja se koriste u naučnom ra-du i isto tako bezbrojne zamke u koje možete upasti. U okviru mogućnosti ove studije, daćemo vam, bez reda, se-riju napomena kojima se ne iscrpljuje „Sargaso more" ko-je treba preći u pisanju jednog rada. Ove kratke napome-ne treba da vas upozore na mnoge druge opasnosti koje ćete morati da otkrijete sami.
Ne unosite poddtke koji su opšte poznati. Nikome ne bi palo na pamet da napiše „Napoleon koji je, kao što reče Ludvig, umro na Svetoj Jeleni", ali često se koriste i ovako naivne tvrdnje. Lako je reći ,,da je mehanički raz-boj, kako kaže Marks, označio nastanak industrijske revo-lucije", mada je reč o činjenici univerzalno prihvaćenoj i pre Marksa.
Ne pripisujte jednom autoru ideju koju on iznosi kao tuđu. Ne samo zato što ćete ostaviti utisak da ste se ne-svesno poslužili izvorom iz druge ruke, već i zato što či-njenica da je jedan autor izneo određenu ideju ne znači uvek i da se s njom slaže. U jednom svom ogledu o zna-cima, pored različitih postojećih klasifikacija izneo sam i onu koja znake deli na ekspresivne i kqmunikativne. U jednom univerzitetskom istraživanju našao sam ovakav tekst: „Prema Eku, znaci se dele na ekspresivne i komu-nikativne", a ja sam, u stvari, oduvek bio protiv te pode-le, kao suviše grube: naveo sam je zbog objektivnosti, ali nisam je usvojio.
Postoji metod za citiranje izvora iz druge ruke, poštu-jući pravila naučničke korektnosti. Bolje je ne citirati iz-vore iz druge ruke, ali ponekad je neizbežno. Uglavnom se predlažu dva sistema. Pretpostavimo da Sedaneli citira Smitovu tvrdnju da se „govor pčela može prevesti pomo-ću kategorija transformacione gramatike". Prvi slučaj -hoćemo da naglasimo da Sedaneli uzima na sebe odgo-vornost za ovu tvrdnju; reći ćemo onda u fusnoti, na ne baš elegantan način:
1. C. Sedanelli, II linguaggio delle api, Milano, Ga-staldi, 1967, p. 45 ( navodi C. Smith, Chomskv and Be-es, Chattanooga, Valechiara Press, 1966, p. 56).
Drugi slučaj: stavljamo akcenat na činjenicu da je tvrdnja Smitova, a citiramo Sedanelija samo da umirimo svoju savest, budući da koristimo izvor iz druge ruke; u fusnoti ćemo napisati:
1. C. Smith, Chomskv and Bees, Chattanooga, Val-lechiara Press, 1966, p. 56 (cit. C. Sedanelli, II linguaggio delle api, Milano, Gastaldi, 1967, p. 45).
Dati uvek precizne informacije o kritičkim izdanjima, revizijama i slično. Precizirati da li je jedno izdanje kritič-ko i ko ga je priredio, da li je drugo ili ko zna koje po redu, dopunjeno i prerađeno, u suprotnom vam se može dogoditi da jednom autoru pripišete stavove koje je obja-vio 1970. u dopunjenom izdanju iz 1940, kao da ih je iz-neo 1940, kada nekih otkrića još nije ni bilo.
Pažljivo s brojevima u knjigama na engleskom. Ako u jednoj američkoj knjizi piše 2,625 to znači dve hiljade šest stotina dvadeset pet, dok 2,25 znači dva zarez dva-deset pet.
Stranci nikada ne pišu Cinquecento, Setteecento, No-vecento, već XVI, XVIII, XX vek. Ali ako u jednoj fran-cuskoj ili engleskoj knjizi piše ,,Quattrocento", na italijan-skom to označava jedan određeni period italijanske kultu-re, obično firentinske. Ne tražite olako ekvivalente u raz-ličitim jezicima. „Renaissance" na engleskom pokriva pe-riod različit od našeg, u njemu su čak i autori iz XVII veka. Izrazi kao „Mannerism" ili „Manierismus" mogu da zavaraju i ne odnose se na ono što italijanska istorija umetnosti zove „manirizmom".

Zahvalnice - Spada u Iepo ponašanje zahvaliti na kra-ju rada nekome ko vam je, pored mentora, pomogao save-tima, pozajmljivanjem retkih knjiga ili slično. Pokazaćete time da ste se potrudili da konsultujete više ljudi. Zahva-ljivati mentoru znak je lošeg ukusa. Ako vam je pomogao, samo je radio svoj posao.
Može vam se dogoditi da zahvalite nekom stručnjaku koga vaš mentor mrzi, gnuša ga se i prezire. To je ozbi-ljan akademski incident, ali krivica je vaša. Ili ćete vero-vati svom mentoru, pa ako vam je rekao da je taj i taj jedan imbecil nećete ga konsultovati, ili je vaš mentor otvorena osoba i prihvata da je njegov student uzeo u ob-zir mišljenja s kojim se on ne slaže; u najgorem slučaju iskoristiće to kao priliku za civilizovanu raspravu na od-brani rada. Ako je vaš mentor jedan stari hiroviti moćnik, besan i dogmatičan, nije trebalo da uzimate rad kod ta-kvog tipa.
A ako ste hteli da radite baš kod njega jer vam je uprkos svojim manama delovao kao prava ličnost, onda budite dosledno nepošteni, ne citirajte tog drugog kad ste već izabrali da budete od iste sorte kao vaš mentor.

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je