6.1. Šta je naučnost?
Neki nauku izjednačavaju s prirodnim
naukama ili sa istraživanjem na kvantitativnim osnovama: istraživanje ni-je
naučno ako se ne iskazuje u formulama i dijagramima. U takvom tumačenju ne bi
bilo naučno ni istraživanje o Aristotelovom shvatanju morala niti o klasnoj
svesti i po-bunama seljaka za vreme reformacije. Očito da to nije smisao koji
termin „naučni" ima na univerzitetu. Pokuša-ćemo da definišemo kada se
jedan rad može nazvati na-učnim u širem smislu.
Kao uzor mogu da posluže definicije
preuzete iz pri-rodnih nauka s početka modernog doba. Istraživanje ima naučni
karakter ako ispunjava sledeće zahteve:
1) Istražuje
se jedan prepoznatljiv predmet, definisan tako da ga i drugi mogu
prepoznati.
Termin predmet ne odnosi se nužno
samo na predmet u fizičkom smislu. I kvadratni koren je jedan predmet ia-ko ga
niko nikad nije video. Društvena klasa je predmet istraživanja, iako bi neko
mogao da prigovori da pozna-jemo samo pojedince i statističke srednje
vrednosti, a ne klase u pravom smislu reči. Ali u tom slučaju ni katego-rija
celih brojeva većih od 3725 ne bi bila fizički realna, iako bi jedan
matematičar mogao lepo da se njima poza-bavi. Definisati predmet znači utvrditi
uslove pod kojima možemo o njemu govoriti na osnovu nekih pravila koja mi
odredimo ili je to već neko učinio pre nas. Ako utvr-dimo pravila na osnovu
kojih se jedan ceo broj veći od 3725 može prepoznati kad god se pojavi,
postavili smo pravila za prepoznavanje našeg predmeta. Problem će se svakako
pojaviti ako treba da govorimo o jednom izmi-šljenom biću kao što je kentaur,
čije je nepostojanje op-štepriznato. U tom slučaju imamo tri mogućnosti.
Može-mo govoriti o kentaurima onako kako se o njima govori u klasičnoj
mitologiji i tako naš predmet postaje javno prepoznatljiv i individualizovan
jer raspolažemo tekstual-nim (ili vizuelnim) zapisima o kentaurima. U
tom sluča-ju treba navesti karakteristike koje mora imati jedno mi-tološko biće
da bi bilo prepoznato kao kentaur.
U drugom slučaju možemo sprovesti
hipotetičko istra-živanje o karakteristikama koje bi trebalo da ima živi
stvor u jednom mogućem svetu (koji nije ovaj stvarni) da bi moglo biti kentaur.
Morali bismo, takode, definisati uslove postojanja takvog mogućeg
sveta, uz upozorenje da se celokupna naša rasprava odvija u okviru ove
hipoteze. Ako se budemo dosledno pridržavali polazne pretpostav-ke, možemo reći
da govorimo o „predmetu" koji ima mo-gućnosti da bude predmet naučnog
istraživanja.
Imamo i treću mogućnost - da pružimo
naučne doka-ze da kentauri zaista postoje. U tom slučaju, da bi pred-met bio
vredan razgovora, moramo izneti dokaze (kostu-re, koštane ostatke, otiske na
vulkanskoj masi, fotografije snimljene uz pomoć infracrvenih zraka u grčkim
šumama ili gde već hoćemo), tako da i drugi mogu da se slože s činjenicom da, bilo
da je naša pretpostavka tačna ili po-grešna, postoji nešto o čemu se može
govoriti.
Naravno, ovaj primer je paradoksalan
i verujem da ni-ko nema nameru da piše diplomski rad o kentaurima, ali sam hteo
da pokažem kako se, pod određenim uslovima, uvek može ustanoviti predmet
istraživanja svima prepo-znatljiv. A ako se to može učiniti s kentaurima, onda
to isto važi i za moralno ponašanje, želje, vrednosti ili po-jam istorijskog
napretka.
2) Istraživanje o određenom predmetu
mora da saop-šti ono što još niko nije rekao ili da kroz jednu
drugači-ju optiku sagleda ono što je već rečeno. Jedan matema-tički precizan
rad koji bi poslužio samo zato da tradicio-nalnim metodama prikaže Pitagorinu
teoremu, ne bi se mogao nazvati naučnim jer ne bi doneo ništa novo. U
naj-boljem slučaju, bio bi to dobar rad koji bi doprineo po-pularizaciji nauke,
poput priručnika koji nas upućuje ka-ko da napravimo kućicu za pse koristeći
drvo, eksere, ren-de, testeru i čekić. Kao što smo već rekli, jedna kompi-lacija
može da bude naučno korisna zato što je kompila-tor povezao u organsku
celinu već poznata mišljenja o istom predmetu. Priručnik o
pravljenju kućice za pse nije naučni rad, ali jedno delo koje poredi i izlaže
sve pozna-te metode za pravljenje kućice za pse može imati neke skromne
pretenzije na naučnost.
Važno je imati u vidu: kompilacija
može, u izvesnom smislu, biti naučno korisna ako ne postoji ni.šta slično u toj
oblasti. Ako već postoje komparativna dela o pravlje-nju pomenutih kućica,
pisati još jedan je gubljenje vreme-na (ili plagijat).
3) Istraživanje mora koristiti
drugima. Koristan je čla-nak koji donosi nova saznanja o ponašanju atoma.
kao i onaj koji otkriva do sada neobjavljeno Leopardijevo pi-smo i iznosi ga u
celini. Jedan rad se može smatrati na-učnim ako novim tumačenjem dopunjava ono
što je već poznato i ako će ga, bar teoretski, uvažavati svi budući radovi na
istu temu. Naučni značaj jednog priloga uvek zavisi od procene u kojoj je meri
on bio neophodan. Ima doprinosa koje istraživači jednostavno moraju uzeti u
ob-zir ako žele nešto relevantno da saopšte, a ima i takvih koji se mogu ali i
ne moraju uzeti u obzir. Nedavno su objavljena pisma koja je Džems Džojs pisao
svojoj ženi o gorućim seksualnim problemima. Nema sumnje da će onome ko
sutradan bude proučavao genezu ličnosti Moli Blum u Džojsovom Uliksu itekako
pomoći saznanje da je u privatnom životu Džojs svojoj ženi pripisivao vatrenu
seksualnost, kakvu je imala i Moli; ovde je reč o kori-snom naučnom prilogu. S
druge strane, ima zadivljujućih tumačenja Uliksa u kojima se daje
precizna i tačna ana-liza njenog lika i bez ovih podataka; reč je, dakle, o
pri-logu koji nije neophodan. Nasuprot tome, kada je obja-vljen Stephen
Hero, prva verzija Džojsovog romana Por-tret umetnika u mladosti, svi
su se složili da se on mora uzeti u obzir da bi se razumeo
razvoj irskog pisca. Bio je to.izuzetno važan naučni prilog.
Neko bi mogao izneti na videlo jedan
od onih doku-menata rigoroznih nemačkih filologa koje ironično zove-mo
„praljine beleške": to su tekstovi minornog značaja, u koje je pisac uneo
i spisak za kupovinu toga dana. Pone-kad su korisni i takvi podaci, makar i
samo zato što pri-kazuju u humanijem svetlu jednog umetnika koga su svi
smatrali čudakom ili otkrivaju da je u tom periodu živeo prilično siromašno.
Ponekad, naprotiv, ne donose baš ni-šta novo, radi se o malim biografskim
kuriozitetima bez ikakve naučne vrednosti; postoje osobe koje bije glas
ne-umornih istraživača iako iznose slične budalaštine. To ne znači da treba
obeshrabriti one koji se zabavljaju ovakvim istraživanjima, ali se u tom
slučaju ne može govoriti o na-pretku ljudskog saznanja i bilo bi mnogo
korisnije, ako ne s naučnog ono bar s pedagoškog aspekta, napisati jednu
popularnu knjižicu o životu pisca uz kraći pregled njego-vih dela.
4) Istraživanje treba da pruži elemente za potvrdu ili
negaciju iznete pretpostavke, i na osnovu toga ponudi raz-loge za njen
dalji život u javnosti. To je osnovni uslov. Ako želim da pokažem kako kentauri
postoje na Pelopo-nezu, moram da odgovorim na četiri zahteva: a) da pružim
dokaze (kao što je rečeno, bar jednu repnu kost); b) da objasnim kako sam do
njih došao; c) da navedem postupak za prikupljanje drugih nalaza; d) da kažem
ka-kvu bi kost (ili drugi nalaz) trebalo pronaći da se opovrg-ne moja pretpostavka.
Na ovaj način nisam samo pružio na
uvid dokaze za moju hipotezu, nego sam i drugima omogućio da nastave
istraživanje kako bi je potvrdili ili doveli u pitanje.
Isto
se dešava i sa svakom drugom temom.
Comments
Post a Comment