3. Citati
3.1.
Kada i kako se citira: deset pravila
U jednom radu obicno ima mnogo
citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni
iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora.
To znači da praktično postoje dve
vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se
je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja.
Teško je reći da li citata treba da
ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no
zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat
može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da
rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi.
Daćemo
zato deset pravila za citiranje:
Praviio 1 -
Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom
opsegu.
Pravilo 2- Kritička
Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje
neku našu tvrd-nju.
Ako je odlomak koji analizirate duži
od pola strane, to znači da nešto nije u redu: ili je tekst koji ste citirali
duži nego što treba, i zato nećete uspeti da ga rastumači-te tačku po tačku,
ili ne govorite o odlomku već o celom tekstu pa donosite opšti sud pre nego
analizu. U ovom slučaju, ako je tekst važan ali
suviše dug, dajte ga u do-datku, a u okviru različitih poglavlja
citirajte samo kraće izvode.
S druge strane, u citiranju kritičke
literature morate biti sigurni da citatom saopštavate nešto novo ili
potvrđu-jete ono što autoritativno zastupate.
Evo
primera dva suvišna citata:
„Masovne komunikacije
predstavljaju", kako kaže Mekluan, „jedan od centralnih fenomena našeg
vremena". Ne treba zaboraviti da samo u našoj zemlji, prema Savo-ju; dve
od tri osobe provode trećinu dana pred televizo-rom.
Sta je pogrešno ili naivno u ova dva
navoda? Pre sve-ga, da su masovne komunikacije centralni fenomen našeg vremena
je nešto tako očigledno da je mogao bilo ko da kaže. Ne isključuje se da je
rekao i Mekluan (nisam ni proverio, izmislio sam citat), ali nije potrebno
pozvati se na autoritet da bi se ukazalo na nešto tako evidentno. Dru-go,
moguće je da je podatak o gledanosti televizije tačan, ali Savoj ne predstavlja
autoritet (ime sam izmislio, odgo-vara bilo kom bezvezniku). Trebalo je
da navedete rezul-tate sociološkog istraživanja koje su potpisali poznati i
ne-sporni stručnjaci, podatke cenralnog statističkog biroa i re-zultate vašeg
istraživanja ilustrovane tabelama u dodatku. Umesto citiranja nekog tamo Savoja
bilo bi bolje da ste rekli „može se s razlogom pretpostaviti da dve od tri
oso-be. itd."
Pravilo 3 - Citat
podrazumeva da delite mišljenje au-tora, izuzev ako odlomku ne prethode i za
njim ne slede kritičke opaske.
Pravilo 4 - Autor
i štampani izvor svakog citata mo-raju biti jasno prepoznatljivi.
Pravilo 5
- Za citate iz primarnih izvora je najbolje koristiti kritička
izdanja: ne preporučuje se izdanje Livre de Poche ako radite diplomski o
Balzaku, uzmite bar sa-brana dela. Ako je reč o antičkim i klasičnim autorima,
dovoljno je citirati paragrafe, poglavlja i stihove na uobi-čajen način. Kad su
savremeni autori u pitanju, trebalo bi citirati, ako ima više izdanja, prvo ili
poslednje. Citira se prvo ako su ostala samo preštampana, a poslednje ako je
dopunjeno ili osavremenjeno. U svakom slučaju, naznači-ti da postoji prvo i
n-to izdanje i reći iz kojeg je citat.
Pravilo 6- Kada
se proučava strani autor, citati tre-ba da budu na originalnom jeziku. Ovo
pravilo je obave-zno ako je reč o književnim delima. U takvim slučajevi-ma može
biti manje ili više korisno navesti (u zagradi ili napomeni) i prevod. U vezi s
tim, pridržavajte se uputsta-va mentora. Ako ne analizirate stil jednog autora
ali zna-te da tačno izražavanje njegove misli, u svim lingvistič-kim nijansama,
ima određenu težinu (komentar teksta ne-kog filozofa, na primer), dobro je
raditi na originalnom tekstu; ipak, navedite i prevod. Ako stranog autora
citira-mo samo zbog statističkih ili istorijskih podataka, može-mo koristiti i
dobar prevod; možemo čak prevesti samo citat da ne bi čitaoca izlagali
dramatičnim prelazima s je-zika na jezik. Dovoljno je navesti naslov u
originalu i ob-jasniti o kojem je prevodu reč. Najzad, jedan strani autor, bio
on pesnik ili prozni pisac, može biti zanimljiv ne to-liko zbog svog stila koliko
zbog svojih filozofskih ideja. U ovakvim slučajevima, ako se citira mnogo i u
kontinu-itetu, koristićemo dobar prevod da bi rasprava tekla teč-nije,
ubacujući kraće delove teksta u originalu kad treba istaći upotrebu
određene reči.
Pravilo 7
- Pozivanje na autora i delo mora biti ja-sno. Sledeći
primer (pogrešan) navodimo da biste razume-li o čemu govorimo:
Slažemo se sa Vaskezom kada tvrdi da
je „problem o kome govorimo daleko od rešenja"1 i uprkos
poznatom Braunovom2 stavu da je „konačno osvetljeno ovo dosad
nerešeno pitanje", smatramo kao i naš autor „ da smo da-leko od toga da
budemo zadovoljni svojim znanjem."
Prvi citat je naravno Vaskezov a
drugi Braunov, ali da li je je treći stvarno Vaskezov kako iz konteksta
izgle-da? Budući da se u prvoj fusnoti upućuje na Vaskeza, na stranu 160
njegove knjige, treba li da pretpostavimo da je i treći citat na istoj strani
te knjige? A ako je treći citat Braunov? Evo kako bi isti tekst trebalo da
izgleda:
Slažemo se s Vaskezom kada tvrdi da
je „problem o kome govorimo daleko od rešenja"' i uprkos poznatom
Braunovom stavu da je „konačno osvetljeno ovo do sada nerešeno pitanje"4,
smatramo, kao i naš autor, da smo da-leko od toga da budemo zadovoljni svojim
znanjem."5
Obratite pažnju da smo pod brojem 5
naveli: Vaskez, op. cit., str. 161. Da je i ta rečenica bila na strani 160,
mogli smo da stavimo samo: Vaskez, ibidem.
' Roberto Vasquez. Fuzzy
Concepts, London, Faber, 1976, p.160. Richard Braun, Logik und
Erkenntnis. Munchen, Fink, 1968, p. 345.
' Roberto Vasquez, Fuzzy
Concepts, London. Faber. 1976, p.160 .
4 Richard Braun. Logik und Erkenntnis. Miinchen. Fink,
1968. Vasquez, op. cit., p. 161.
Nevolja bi
bila napisati „ibidem" bez imena autora, Vaskez. To bi značilo da se
rečenica nalazi na 345. stra-ni Braunove knjige koju smo prethodno naveli. „fbidem"
znači ,,na istom mestu" i može se koristiti samo u sluča-ju da se
ponavlja navod iz prethodne fusnote. Ali da smo umesto „smatramo, kao i naš
autor" rekli „slažemo se s Vaskezom" i hteli ponovo da se pozovemo na
stranu 160, bilo bi dovoljno staviti jednostavno „ibidem". Ali samo pod
jednim uslovom: da je o Vaskezu i njegovom delu bilo reči u prethodnim redovima
ili bar na istoj strani ili u prethodne dve fusnote. Ako vas od poslednjeg
pominja-nja Vaskeza deli deset strana, mnogo je bolje u fusnoti ponoviti sve
podatke ili bar „Vaskez, op.cit., str.160".
Prnvilo 8 - U
slučaju da citat nije duži od dva-tri re-da, može se navesti u pasusu pod
navodnicima, kao što sada ja činim citirajući Kembela i Baloua koji kažu da se
„direktni navodi koji nisu duži od dva-tri reda, stavljaju pod navodnike i
ostaju deo teksta, bez promena."' Ako je citat duži bolje je smanjiti
prored između redova, sa 1,5 na 1, na primer. U tom slučaju nisu potrebni
znakovi na-voda jer je jasno da su citati svi delovi teksta kucani bez proreda
ili s manjim proredom; potrudite se da ne upotre-bljavate isti sistem za svoje
napomene ili manje značajne opaske u razradi teme (koje treba staviti u
fusnote). Evo jednog primera:2
' W.G. Campbell i S.V. Ballou, Form
and Style, Boston, Houg-hton Mifflin, 1974, p. 4().
Budući
da je stranica koju čiitate odštampana (a ne prekuca-na), umesto manjeg proreda
koristi se manji tipografski slog. Efekat je takav da nema potrebe smanjivati
prored i dovoljno je odvojiti jed-nim redom deo teksta štampan manjim
tipograt'skim slogom.
Ako je
citat duži od tri reda, onda se stavlja van tek-sta, u jedan ili više paragrafa
bez proreda...
Podelu na paragrafe u originalnom
izvoru treba zadr-žati i u citatima. Pasusi se odvajaju, ako je tako u
origi-nalu, jednim redom. Paragrafi citirani iz dva različita iz-vora, ako nisu
odvojeni nekim komentarom, odvajaju se duplim proredom.1
Prored je korišćen da bi se ukazalo
na citat, posebno kada u tekstu ima mnogo citata određene dužine... Ne ko-riste
se znaci navoda.2
Ovaj metod je vrlo komotan jer odmah
dobijate uvid u citirane tekstove, dopušta vam da ih preskačete ako una-krsno
čitate ili da se samo na njima zadržite ako vas za-nimaju više nego komentari.
Pravilo 9 - Citati
moraju biti verni. Prvo, reči se mo-raju prepisati onakve kakve su (u
tom cilju je korisno po-sle stavljanja na papir proveriti originalan tekst jer
u pre-pisivanju je uvek moguće negde pogrešiti ili nešto izosta-viti). Drugo,
ne smeju se ispuštati delovi teksta a da se to ne naznači: za označavanje izostavljenih
reči koriste se tri tačke na mestu izostavljenog teksta. Treće, umetanja nisu
dozvoljena; svaki naš komentar, objašnjenje, specifi-kacija, mora da se pojavi
u zagradama, uglastoj ili obič-noj. I podvlačenja koja nisu
autorova nego naša, moraju se označiti. Evo jednog primera: u citiranom tekstu
izno-se se pravila nešto drugačija od onih koje ja koristim; to treba da pokaže
da ima različitih kriterijuma, ali da je va-žno biti dosledan u njihovoj
primeni.
Campbell i Ballou, op. cit., str.40.
" P.G. Perrin, A/i Index to English, 4a ed., Chicago,
Scott, Fo-resman and Co., 1959, str. 338.
U
citiranju teksta... može doći do izvesnih problema... Kad god se izostavlja deo
teksta, treba ga označiti sa tri tačke u uglastoj zagradi (mi smo sugerisali
samo tri tač-ke bez zagrade) ... Kada se, suprotno tome, zbog razume-vanja
teksta jedna reč dodaje, stavlja se u običnu zagra-du (ne zaboravimo da ovi
autori govore o radu iz francu-ske književnosti, gde se ponekad mora umetnuti
reč koja je u originalnom rukopisu nedostajala, ali za koju filolog
pretpostavlja da joj je tu mesto).
Imajte u vidu da treba izbeći greške
u francuskom, kao i da treba pisati na korektnom i razumljivom italijan-skom
(primedba autora).1
Ako autor koga citirate, iako vredan
pažnje, zapada u stilske ili faktografske greške, vi morate poštovati njego-vu
grešku, ali i ukazati na nju čitaocu bar u zagradi: (sic). Reći ćete da Savoj
tvrdi da je „posle smrti Bonaparte, 1820. (sic) situacija u Evropi bila
mračna". Ali da sam na vašem mestu, ne bih se bavio tim Savojem.
Pruvilo 10 - Citirati
je kao svedočiti u jednom pro-cesu. Morate uvek biti u stanju da pribavite
svedočenja i dokažete njihov kredibilitet. Zato upućivanje na jedan ci-tat mora
biti tačno i precizno (ne citira se jedan autor bez naslova dela i
oznake stranice), a izvor dostupan svima. Kako postupiti u slučaju da
važna informacija ili sud o nečemu potiču iz jednog pisma ili rukopisa? I u tom
slu-čaju može se citirati jedna rečenica, a u fusnoti ovako for-mulisati:
R.Campagnoli i A.V. Borsari, Guidu
alla tesi di laurea in lin-gua e letteratura francese, Bologna, Patron,
1971, p. 32.
Iz dutorove lićne prepiske (6. jun
1975).
Autorovd
privatna prepiska (6. jun 1975).
Izjave
zabeležene 6. juna 1975.
C.
Smit, Izlaganje na XII kongresu fizioterapeuta
(u
izdanju Mouton, The Hague).
Primetićete da za izvore pod 2 i 4
postoje dokumen-ti koje možete uvek staviti na uvid. Za treći izvor nema-mo
ništa određeno jer lzraz „zabeležen" ne precizira da li je reč o
snimljenom materijalu ili stenografskim beleška-ma. Sto se prvog izvora tiče,
autor bi mogao da ga ospo-ri (a mogao bi u meduvremenu i umreti). U ovako
eks-tremnim slučajevima, pošto ste dali konačnu formu cita-tu, obratite se
pismeno autoru i tražite isto tako pismeni odgovor u kome potvrđuje stavove
koji mu se pripisuju i odobrava korišćenje citata. Ako bi se radilo o jednoj izu-zetno
važnoj i još neobjavljenoj informaciji (nova formu-la, rezultat
istraživanja koje se još uvek drži u tajnosti) bilo bi dobro da priložite uz
rad i kopiju pisma kojim je citat autorizovan. Pod uslovom, naravno, da je
autor in-formacije poznat i priznat stručnjak, a ne makar ko.
Maaje vnžna pravilu - Ako
želite da budete precizni, kada unosite znak za elipsu (tri tačke sa zagradom
ili bez nje) sledite sledeće pravilo interpunkcije:
Ako izostavljamo jedan manje važan
deo,... tri tačke slede posle zareza. Ako izostavljamo centralni deo..., tri
tačke prethode zarezu.
Kada citirate stihove, koristite
kritička izdanja. U sva-kom slučaju, samo jedan stih možete citirati u tekstu.
Dva stiha mogu se citirati ako se odvoje crticom. Ako je reč o dužem poetskom
tekstu, citirajte ga bez proreda.
Isto ćete
postupiti ako je u pitanju samo jedan stih koji treba da postane predmet
iscrpne analize, kao da iz njega izvlačite osnovne elemente Verlenove poetike:
De la
musique avant toute chose
U ovom slučaju rekao bih da nije
neophodno nagla-siti stih iako je reč o izrazu na stranom jeziku. Posebno ako
je rad o Verlenu; u suprotnom, imali biste stotine podvučenih stranica. Ali
napisaćete:
De
la musique avant toute chose et pour cela prefere I'impair plus vague et plus
soluble dans l'air, sans rien en lui qui pežse et qui pose...
precizirajući
„podvlačenje naše", ako je težište vaše ana-lize pojam „dispariteta".
Comments
Post a Comment