5. Da li je potrebno znati strane
jezike?
Ovo poglavlje se ne odnosi na one
koji pripremaju rad iz stranog jezika ili strane književnosti. Poželjno je da
poznaju jezik o kome pišu. Staviše, bilo bi poželjno da ako pišu rad o
jednom francuskom autoru, on bude napi-san na francuskom. Na mnogim
univerzitetima u svetu se tako radi i to je pravilno.
Ali, sagledaćemo problem s aspekta
onih koji diplom-ski rad pi.šu iz filozofije, sociologije, prava, političkih
na-uka, istorije ili prirodnih nauka. Literatura na stranom je-ziku potrebna
vam je i ako ste izabrali temu iz italijan-ske istorije, o Danteu ili
renesansi, budući da su mnogi ugledni proučavaoci Dantea i renesanse pisali na
engle-skom ili nemačkom.
Obično se ova okolnost koristi za
početak učenja ne-kog jezika. Motivisani radom, uz malo napora počinjete da
razumevate ponešto. Često se jezik tako i nauči. Ve-rovatno ga nećete
progovoriti, ali čitati sigurno hoćete. Bolje i to nego ni.šta.
Ako o
određenoj temi postoji samo jedna knjiga na nemačkom koji ne znamo,
problem možemo rešiti tako što ćemo zamoliti nekoga da nam prevede najvažnija
pogla-vlja: bićemo dovoljno oprezni da se ne oslonimo previše na tu knjigu, ali
je bar možemo legitimno uvrstiti u bibli-ografiju jer nekakav uvid ipak imamo.
Ali sve su to manje značajni
problemi. Osnovno je: izabrati temu koja ne zahteva poznavanje jezika koji
ne znamo ili koji nismo spremni da naučimo. Ponekad kan-didat izabere temu
ne znajući kakvim se rizicima izlaže. Da vidimo koja pravila treba poštovati:
Ne može se pisati rad o stranom
autoru ako se nje-gova dela ne čitaju u originalu. To
se samo po sebi raz-ume ako je u pitanju pesnik, ali mnogi veruju da za je-dan
rad o Kantu, Frojdu ili Adamu Smitu ovakva predo-strožnost nije neophodna.
Naravno da jeste i to iz dva raz-loga: pre svega, nisu uvek prevedena sva dela
određenog autora i tada nepoznavanje i jednog manje značajnog de-la može da
ugrozi razumevanje njegove misli ili intelek-tualnog prosedea; drugo,
najobimnija literatura o jednom autoru obično je na jeziku na kome je pisao, pa
ako je autor i preveden nisu uvek prevedeni i njegovi tumači; najzad, prevodi
ne daju uvek pravu sliku o jednom auto-ru, a pisati rad znači upravo to -
otkriti njegovu izvornu misao zamagljenu neadekvatnim prevodom ili raširenim
predrasudama; napisati rad znači prevazići opšta mesta iz školskih udžbenika
tipa: „Foskolo je klasik, a Leopardi ro-mantičar" ili „Platon je
idealista, Aristotel realista" i ,,Pa-skal je za srce, Dekart je za
um".
Ne može se pisati rad o nekoj temi
ako je najve-ći deo grade o njoj' pisan na jeziku koji ne poznajemo. Student
koji odlično zna nemački a ne zna francuski, danas ne bi mogao da piše o Ničeu iako
je ovaj pisao na nemačkom jeziku: naime, u poslednjih deset godina neke od
najzanimljivijih revalorizacija Ničeovog dela napisane su na francuskom. Isto
važi i za Frojda: bilo bi te.ško po-novo čitati bečkog učitelja bez čitanja
američkih revizio-nista i francuskih strukturalista.
3) Ne može se pisati rad o jednom autoru ili jednoj temi
čitajući samo dela na jezicima koje poznajemo. Ko nam garantuje da ključno
delo nije napisano na jeziku ko-ji ne znamo? Naravno, ovakvo razmišljanje može
i da unervozi i zato treba postupati razumno. Postoje pravila naučničke
korektnosti koja predviđaju da ako kandidat zna da o jednom engleskom autoru
postoji literatura na japan-skom, taj podatak navede, uz ogradu da ga nije
čitao. Ovo „dozvoljeno neznanje" se odnosi obično na slovenske je-zike i
one koji se ne govore u Zapadnoj Evropi; postoje veoma ozbiljne studije o
Marksu u kojima se priznaje da radovi na ruskom jeziku nisu uzeti u obzir. U
ovakvim slučajevima ozbiljan istraživač može uvek pokazati da zna o čemu je reč
u tim delima s obzirom na -to da su do-stupne recenzije ili separati s rezimeima.
Obično ruski, bugarski, čehoslovački ili izraelski naučni časopisi obja-vljuju
u dnu strane kraće izvode iz članaka na engleskom ili francuskom jeziku. I evo
kako je, i kad se radi o fran-cuskom autoru, dozvoljeno ne poznavati ruski ali
je neo-phodno bar čitati engleski da bi se uklonila prepreka.
Pre nego što formulišemo temu, treba
baciti pogled na postojeću bibliografiju i uveriti se da ne postoje jezič-ke
prepreke.
Neki slučajevi su unapred poznati.
Nezamislivo je pi-sati rad iz oblasti klasične filologije bez poznavanja
ne-mačkog, jer su na nemaćkom jeziku napisane najrelevant-nije studije u ovoj
disciplini.
Diplomski rad je i prilika da se
stekne uvid u opštu terminologiju na svim zapadnim jezicima, jer i ko ne či-ta
ruski trebalo bi bar da prepoznaje ćirilične znake i raz-ume da li pomenuta
knjiga govori o umetnosti ili nauci. Citanje ćirilice se savlada za jedno veče,
a do saznanja da uc/cycciU60 znači umetnost doći ćemo upoređujući
na-slove. Ne treba se plašiti; diplomski rad treba shvatiti kao jedinstvenu
mogućnost da uradimo nešto što će nam ko-ristiti dok smo živi.
Nismo uzeli u obzir najbolju
mogućnost za slučaj da vam treba uvid u stranu bibliografiju, a to je boravak u
dotičnoj zemlji: ovakva rešenja su skupa, a ovde se trudi-mo da damo savete i
studentu koji nema te mogućnosti.
Pretpostavimo, na kraju, da je
student zainteresovan za problem vizuelne percepcije u umetničkoj tematici.
Ovaj student ne zna strane jezike i nema vremena da ih nauči (ili ima
psihološki blok: ima osoba koje nauče šved-ski za nedelju dana i onih koji za
deset godina ne progo-vore pristojno francuski). Pored toga, iz ekonomskih
raz-loga mora da uradi diplomski za šest meseci. On je, ipak, iskreno
zainteresovan za temu, želi da završi studije i za-posli se, ali kasnije
namerava da se ozbiljnije pozabavi ovom temom. Moramo da mislimo i na njega.
Dobro, ovaj student bi mogao da
predloži jednu temu tipa Problemi vizuelne percepcije u odnosu prema
figura-tivnim umetnostima kod nekih savremenih autora. Biće poželjno uvesti
i psihološki momenat u temu, o čemu po-stoje brojna dela prevedena na
italijanski, od Oka i razu-ma od Gregorija do najznačajnijih tekstova iz
oblasti psi-hologije forme i transakcione psihologije. Možemo se koncentrisati
na tri autora, predlažem Arnhajma zbog ge-štaltskog pristupa, Gombriča zbog
semiološko-informativnog, Panofskog zbog ogleda o
perspektivi sa aspekta iko-nologije. Ova trojica autora s tri različite tačke
gledišta razmatraju odnos prirodnog i „kultivisanog" u percepciji slika.
Da bismo ih stavili u jedan pregled, pronaći ćemo neko delo koje ih spaja -
studije Đila Dorflesa, na pri-mer. Kada je u glavnim crtama skicirao te tri
perspekti-ve, student može pokušati da još jednom prouči sporne či-njenice u
svetlu nekog značajnijeg umetničkog dela i predloži jedno već klasično
tumačenje ( na primer, način na koji Longi analizira Pijera dela Frančesku),
upotpunju-jući ga „savremenijim" uvidima do kojih je došao. Rezul-tat neće
biti originalan, ostaće negde između panoramskog i monografskog rada, ali se
bar može napisati na osnovu prevoda. Niko mu neće prebaciti sto nije čitao celog
Pa-nofskog, ni autora koji postoji samo na nemačkom ili sa-mo na engleskom,
jer ovde i nije reč o Panofskom; pozi-vanje na Panofskog ograničeno je
samo na jedan aspekt.
Kao što smo već rekli, ova vrsta
rada se ne preporu-čuje zato što postoji rizik da bude nekompletan i uopšten:
imajte na umu da je reč o uzorku rada koji se može na-pisati za šest meseci,
odnosno, studentu koji bi da za što kraće vreme složi već postojeće činjenice o
problemu ko-ji ga zanima. To je rešenje iz nužde, ali je bar časno.
U svakom slučaju, ako ne znamo
strane jezike a ne možemo da iskoristimo pisanje rada kao dragocenu mo-gućnost
da ga naučimo, najrazumnije rešenje je tema iz nacionalne baštine, gde se
pozivanja na stranu literaturu mogu potpuno izbeći ili svesti na manji broj
prevedenih tekstova. Tako bi onaj ko izabere temu Obrasci istorijskog romana
u Garibaldije voj prozi trebalo da ima neka osnov-na znanja o istorijskom
romanu i Valteru Skotu (uz pole-miku o istoj temi u 19. veku u Italiji), ali bi
mogao da čita na italijanskom bar
najpoznatija Skotova dela, poseb-no prevode iz 19. veka. Još manje problema
imao bi kan-didat s temom Uticaj Gueracija na kulturu italijanskog preporoda.
Nema razloga za preuranjeni optimizam: treba dobro proučiti bibliografiju i
videti da li su i koji strani autori obradivali ovu temu.
Comments
Post a Comment