Skip to main content

22. Kartoteka primarnih izvora


22. Kartoteka primarnih izvora
Kartice s beleškama o pročitanoj literaturi služe za kritičku literaturu. Ne bih koristio iste kartice i za primar-ne izvore. Drugim rečima, ako pripremate rad o Manco-niju prirodno je da napravite beleške o svim knjigama i člancima o Manconiju do kojih možete doći, ali bilo bi čudno ako biste to isto uradili s Verenicima ili Karmanjo-lom. Isto bi bilo s temom o nekim odredbama Građan-skog zakonika ili radom iz oblasti istorije matematike, re-cimo o Klajnovom Erlangenskom programu.
Bilo bi idealno, kad je o primarnim izvorima reč, da ih imate pri ruci, što i nije teško ako je reč o modernom autoru ili klasiku čija su dela objavljena u dobrim kritič-kim izdanjima. Radi se u svakom slučaju o investiciji ko-ja je neophodna: za knjigu ili više vaših knjiga koje mo-žete podvlačiti, čak i u različitim bojama. Da vidimo če-mu to služi.
Podvlačenje personalizuje knjigu. Otkriva vaše afi-nitete. Dozvoljava vam da joj se vratite dvadeset godina kasnije i odmah pronadete ono što vas je zanimalo. Ali treba imati kriterijum u podvlačenju. Ima onih koji pod-vlače sve, a to je kao ne podvući ništa. S druge strane, mogu se na istoj strani naći informacije koje vas ne inte-resuju podjednako. Dakle, ne podvlačite sve na isti način.
Koristite boje i tanke flomastere. Svakoj temi name-nite jednu boju koju ćete koristiti i u planu rada i na kartici. U fazi pisanja rada, znaćete odmah da se crvena od-nosi na tekstove relevantne za prvo poglavlje, zelena za drugo.
Pored boje, koristite i siglu (ili upotrebite sigle ume-sto boja). Vraćamo se na razgovor o mogućim svetovima u naučnoj fantastici: označite sa VP (vremenski prevoji) sve ono što se odnosi na vremenske prevoje, sa P protiv-rečnosti između alternativnih svetova. Ako je u radu reč o više autora, označite sa po jednom siglom svakog auto-ra.
Koristite sigle da istaknete važnost informacije. Je-dan vertikalan znak na margini s opaskom VV će vam re-ći da se radi o vrlo važnom tekstu i neće biti potrebe da podvlačite sve redove. CIT znači da treba citirati ceo od-lomak, a CIT/VP da je u pitanju idealan citat za objašnje-nje problema vremenskih prevoja.
Označite mesta na koja se treba vratiti. U prvom čitanju neke stranice će vam se učiniti nerazumljive. Mo-žete da nastavite označavajući na margini velikim V (vra-titi se); to ćete uraditi u fazi temeljnijeg proučavanja ka-da boljim uvidom u kritičku literaturu steknete jasnije ide-
je.
Kada i šta se ne sme podvlačiti? Kada knjiga nije va-ša, naravno, ili ako je reč o retkom i skupom izdanju ko-je ne možete koristiti a da mu ne umanjite vrednost. U tom slučaju fotokopirajte strane koje su važne i podvucite tekst. Ili uzmite svesku i unesite važne delove teksta uz svoje ko-mentare. A možete, u krajnjem slučaju, napraviti kartoteku i za primarne izvore ali to iziskuje mnogo truda jer bi tre-balo, praktično, da zapisujete stranu po stranu. To je još i izvodljivo ako je reč o tankoj knjižici kao što je Le grand MeauJnes, ali šta ako pišete rad o Hegelovoj Logici? Ne ostaje vam ništa drugo do fotokopije ili sveske s beleška-ma u kojoj ćete takode koristiti boje i sigle.
Fotokopije kao alibi! Fotokopije su neophodne, bilo da je u pitanju tekst koji ste pročitali u biblioteci ili onaj koji tek nameravate da pročitate. Ali fotokopije često po-staju alibi. Čovek ponese kući stotine fotokopiranih strani-ca i zbog manuelne operacije koju je izveo s fotokopira-nom knjigom ima utisak da je poseduje; više nema obave-zu da je pročita. Dešava se mnogima: neka vrsta vrtogla-vice od akumuliranja materijala, jedan informativni neoka-pitalizam. Branite se od fotokopije: čim je dobijete, proči-tajte je i napravite beleške. Ako niste pritisnuti vremenom, ne fotokopirajte nešto novo pre nego što pročitate ono što ste ranije fotokopirali. Ima mnogo stvari koje ne znam za-to što sam bio u mogućnosti da neki tekst fotokopiram: bio sam potpuno miran, kao da sam ga pročitao.
Ako je knjiga vaša i nema antikvarnu vrednost ne oklevajte da u nju unesete svoje beleške. Ne verujte oni-ma koji kažu da knjige treba poštovati. Knjige poštujemo ako ih koristimo. I ako ih budete prodali na nekoj tezgi, daće vam tek koju paru, zato slobodno ostavite znake da je bila vaša.
Uzmite sve to u obzir pre nego što izaberete temu za diplomski rad. Ako ona podrazumeva korišćenje nedostup-nih knjiga, ako su u pitanju hiljade stranica bez moguć-nosti fotokopiranja a nemate vremena da ispisujete sveske i sveske, to nije tema za vas.

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je